Kreatinje ljudsko endogeno jedinjenje koje naširoko koriste sportisti i fitnes entuzijasti. To je dušično jedinjenje koje se uglavnom sastoji od tri aminokiseline L-glicin, metilglicin i arginin. Kreatin se sintetizira u mišićnim stanicama u ljudskom tijelu i uglavnom se skladišti u skeletnim mišićima, ali se može nadopuniti i unosom mesa i ribe ishranom.
Kreatin se kao kreatin skladišti u mišićima i igra izuzetno važnu ulogu u mišićnom metabolizmu. Kreatin može povećati opskrbu mišićnih vlakana energijom, ubrzati sintezu i brzinu regeneracije ATP-a (adenozin trifosfat) i poboljšati eksplozivnu snagu i izdržljivost mišića. Stoga, kreatin ima širok spektar primjena na mnogo načina.
1. Poboljšane performanse snage:
Kreatin je univerzalno priznat moćan agens za izgradnju mišića. Promoviše brzo poboljšanje mišićne snage povećanjem mišićnih rezervi ATP-a, povećanjem nivoa mišićne energije prije treninga i povećanjem kapaciteta skladištenja mišićne energije. Istraživanja su pokazala da upotreba kreatina može efikasno povećati opterećenje treninga snage i poboljšati maksimalnu snagu mišića.
2. Povećajte volumen mišića:
Kreatin povećava hidrataciju unutar mišićnih ćelija, što zauzvrat proširuje mišićne ćelije i povećava volumen mišića. Studije su pokazale da ljudi koji koriste kreatin imaju veći volumen mišića i zasićenost od onih koji ne konzumiraju kreatin.
3. Poboljšava izdržljivost i oporavak mišića:
Kreatin može smanjiti umor mišića, skratiti vrijeme oporavka mišića i poboljšati performanse mišićne izdržljivosti. Također može pomoći mišićima da se oporave brže, povećavajući učestalost i trajanje treninga.
4. Pomaže smanjiti masnoću i oblik:
Kreatin može pomoći u povećanju mišićne mase i ubrzanju metabolizma, čime pomaže tijelu da sagorijeva više kalorija i nivoa masti. Istraživanja su pokazala da pod razumnim unosom, upotreba kreatina može efikasno povećati nivo glikogena u telu, poboljšati iskorišćenje energije u telu, smanjiti telesne masti i oblikovati mišićne linije.
5. Poboljšati funkcije mozga i centralnog nervnog sistema:
Kreatin je prirodni neuroprotektant. Istraživanja su pokazala da upotreba kreatina može poboljšati funkciju mozga i centralnog nervnog sistema, poboljšati kogniciju, učenje, pamćenje i druge sposobnosti.
6. Poboljšava zdravlje srca:
Upotreba kreatina može povećati rezerve mišićnog ATP-a, čime se smanjuje oštećenje miokarda i ishemija, snižavaju lipide u krvi i sprječavaju kardiovaskularne bolesti.
Uopšteno govoreći, kreatin, kao uobičajeno ljudsko endogeno jedinjenje, je od velike pomoći našem fiziološkom sistemu i zdravlju mišića. Uz razuman unos i upotrebu, kreatin nam može pomoći da poboljšamo mišićnu snagu, izdržljivost i sposobnost oporavka, poboljšamo fizičko zdravlje i gubitak masti, te koristimo zdravlju mozga i srca. Međutim, ako imate bilo kakvo zdravstveno stanje ili uzimate druge lijekove, potražite savjet liječnika prije upotrebe kreatina.
Kreatin (kreatin) je aminokiselina koja postoji u organizmu ljudi i životinja. Osigurava visokoenergetsku fosforilaciju potrebnu za kretanje mišića kroz reakcije fosforilacije i može promovirati povećanje mišićne snage i izdržljivosti. Osim što igra važnu ulogu u tijelu, kreatin ima i neka važna reaktivna svojstva u kemijskim reakcijama.
1. Reakcija hidrolize:
Kreatin se može hidrolizirati u sarkozin i formaldehid u vodi (H2O). Ovu reakciju hidrolize obično kataliziraju enzimi.
C4H9N3O2plus H2O → Sarkozin plus formaldehid
Osim toga, kreatin se također može hidrolizirati u kreatinin kiselom katalizom.
C4H9N3O2plus H2O plus Hplus→ Kreatinin plus NH4plus
Kreatinin (metabolit kreatina) plus H2O plus Hplus → C4H9N3O2
2. Reakcija oksidacije:
Kreatin može reagovati sa određenim oksidacionim agensima kao što je kalijum persulfat (K2S2O8) i kalijum permanganat (KMnO4). Ova reakcija oksidira kreatin u mokraćnu kiselinu i odgovarajući plin amonijaka.
C4H9N3O2plus K2S2O8→ Mokraćna kiselina plus NH3plus K2SO4
C4H9N3O2plus KMnO4plus H2SO4→ Mokraćna kiselina plus NH3plus MnSO4plus K2SO4
3. Reakcija razgradnje:
Kreatin se može potpuno razgraditi u kreatinin i formaldehid pod uslovima visoke temperature i jake kiseline (kao što je sumporna kiselina).
C4H9N3O2plus H2SO4 → C4H9N3O2plus NH4plusplus H2O plus formaldehid
4. Rastvorljivost:
Kreatin je lako rastvorljiv u vodi, ali nerastvorljiv u nepolarnim rastvaračima kao što su benzol i eter. To znači da se kreatin u vodi može lakše prenositi, ali ne tako lako rastvoriti u nepolarnom okruženju.
Ukratko, kreatin, kao važna in vivo supstanca, ima višestruka reaktivna svojstva, uključujući hidrolizu, oksidaciju, razgradnju i rastvorljivost. Njegove reakcije i primjene se sve više proučavaju i koriste u raznim oblastima poput sporta, medicine i prehrambene industrije.
Istorija kreatina može se pratiti do 1832. godine, kada je francuski hemičar Michel-Eugene Chevreul otkrio novu hemijsku supstancu u mišićima i nazvao je "kreatin (škripava)". Kasnije je njemački hemičar Friedrich Wilhelm Kühne otišao korak dalje i izolovao drugačiju hemikaliju u mišićima, koju je nazvao "kreatin fosfat". U kasnijim istraživanjima, naučnici su otkrili da su kreatin i kreatin fosfat u mišićima prisutni kod ljudi i drugih životinja, što ga čini široko proučavanim dodatkom ishrani.
Kreatin je decenijama bio popularan dodatak ishrani za sportiste i fitnes entuzijaste. Međutim, istorija njegovog otkrića seže mnogo dalje u prošlost.
Godine 1668. njemački naučnik Johann Kunckel otkrio je hemijsku supstancu nazvanu "kreatinin", koja je izvedena iz proteinskih metabolita u ljudskim mišićima. Decenijama kasnije, nemački hemičar Christoph Friedrich Ludwig otkrio je hemijsku reakciju pomoću koje se iz ljudskog mozga može sintetisati još jedno jedinjenje nazvano "kreatin".
Između 1832. i 1847. dva druga hemičara su pokušala da izoluju kreatin. Francuski hemičar Michel-Eugene Chevreul koristio je staru hemijsku tehniku da izoluje kreatin iz mišića stavljajući ih u kiselinu. On napominje da kreatin ima "istu hemijsku prirodu kao mokraćna kiselina", ali molekul kreatina ima drugačiju atomsku strukturu.
Godine 1847., poznati francuski hemičar Eugene-Melchior Peligot izolovao je kreatin iz mišića bilo koje ribe i dalje proučavao svojstva ovog spoja.
Krajem 19. i početkom 20. veka kreatin se nekada smatrao otpadnim proizvodom organizma, ali produbljivanjem istraživanja mišića naučnici su postepeno otkrivali važnost kreatina.
1960-ih, australski fiziolog za vježbanje Paul Greenhaff primijetio je da afričke životinje bogate životinjama, poput slonova i pasa, imaju veći nivo kreatina od europskih mesoždera. Shvatio je da bi višak kreatina u ovim životinjama mogao biti razlog zašto su njihovi mišići pokazali superiornu proizvodnju energije. U 1980-im godinama, Greenhaff i brojni drugi istraživači počeli su proučavati kako upotreba kreatina utječe na ljudske performanse u sportu.
Kroz ove rane studije, sportski naučnici i fitnes profesionalci su počeli da shvataju da kreatin povećava rezerve mišićnog fosfokreatina (PCr), što zauzvrat povećava performanse tela visokog intenziteta vežbi i mišićnu masu. To je dovelo do toga da je veliki broj ljudi počeo koristiti kreatinske dodatke prehrani, koji su postali jedan od najpopularnijih i istraženijih dodataka prehrani.